, 31.03.2011.
Prazne riječi.Znam kakav je život. Osjećam ga, ali ne uživam više u njemu. Ne mrzim ga, ali ne volim. Ljudi kažu da je teško umrijeti, ali živjeti je teže. Puno su mi pričali o umiranju, toliko da sam ga nekoliko puta poželjela osjetiti. Ne bojim se, ali ne vidim svoju budućnost u ničemu. Što ako napravim samoubojstvo, a nakon nekoliko dana bih upoznala ljubav svog života? Kad bi mi netko garantirao da će ovako ostati zauvijek, odmah bih to napravila. Pokušavam svima udovoljiti, makar mi nije stalo. Nije mi stalo do njih, ali stalo mi je do njihovog mišljenja. Priča mog života. Moje tijelo nije savršeno. Ne hodam sa samopouzdanjem. Svađam se s prijateljima i obitelji. Radije bih provela noć plačući u krevetu nego vani s prijateljima. Plačem zbog najmanjih sitnica, a bitne stvari me ne pogađaju. Ima dana kad nabacim lažan osmijeh i sreću. Uvjeravam samu sebe da je sve u redu kad znam da nije. Uvijek mislim da nisam dovoljno dobra. Nisam savršena, ali sam savršeno JA.
I žao mi je, zbog svega.
Jednostavno mi više nije stalo. Do škole, izlazaka, prijatelja, obitelji.. njega. Život prolazi kroz mene, umjesto da ja prolazim kroz njega. Činjenica - svi do kojih mi je ikad bilo stalo su me napustili. Ali ponekad moraš pretrpjeti jer osobe bez kojih ne možeš živjeti, mogu živjeti bez tebe. Nemogu shvatit da je nekome stalo do mene. Nemogu shvatit da je netko u stanju voljeti osobu poput mene. Zanemarujem osobe koje volim. Nije mi stalo do njih, ali nemogu zamisliti svoj život bez njih. Ljudi kažu da se dive činjenici da sam uvijek sretna. Ali ono što oni ne razumiju, jest - postoji velika razlika između ''sretan'' i ''nasmijan''.
''Nasmiješi se - sutra će biti još gore!''
Komentari (40) On/Off
